ETF-ovi: Najjednostavniji način za početak investiranja

U ovom blogu saznat ćete što su ETF-ovi, kako funkcioniraju i zašto su idealan početak za male ulagače koji žele dugoročno ulagati bez puno stresa i znanja.

Sigurno ste već prije čuli za ETF-ove i kako se često preporučuju kao dobar početak investiranja zbog svojih obilježja diverzifikacije i pasivnosti.

Ipak, mnogi mali ulagači često precjenjuju stvarnu razinu diverzifikacije koju jedan ETF može pružiti. No o tome više u jednom od sljedećih blogova. Ovaj tekst posvećen je osnovama: što su zapravo ETF-ovi i koje su njihove prednosti za nas kao male investitore.

Što je uopće ETF?

Jednom kada netko zaista shvati koncept tržišnih indeksa i ETF-ova, već je napravio ogroman korak prema svome investicijskom početku. Ulagač koji suštinski razumije ETF-ove, koji zna iščitati od čega se koji ETF sastoji i koje su njegove karakteristike, ujedno zna i kako pomoću ETF-ova može posložiti vlastiti portfelj u skladu sa svojim ciljevima i razinom rizika koju želi preuzeti. S tim razumijevanjem nestaje potreba za nagađanjem, stalnim praćenjem vijesti i odabirom pojedinačnih dionica – umjesto toga, postavlja se jasan, dugoročan plan.

ETF (engl. Exchange Traded Fund) je investicijski fond koji kotira na burzi, baš kao i dionice. Cilj mu je replicirati sastav i prinos nekog tržišnog indeksa, što znači da ne pokušava "pobijediti tržište", već ga jednostavno slijedi.

Indeks je košarica dionica koje povezuje neka zajednička osobina – npr. sve su iz iste države, istog sektora, veličine ili imaju slične karakteristike, poput S&P 500 koji uključuje 500 najvećih američkih kompanija ili DAX koji pokriva 40 najvećih njemačkih poduzeća.

Postoje i globalni indeksi poput MSCI World ili FTSE All-World koji obuhvaćaju preko tisuću poduzeća iz cijelog svijeta, a ETF-ovi koji ih repliciraju koji kod mnogih ne-institucionalnih investitora čine jezgru njihovih dugoročnih portfelja.

Indeksi osim što prate cijela tržišta, mogu biti i specijalizirani po tržišnim sektorima. Tako postoje indeksi koji prate zdravstvo (kao npr. MSCI World Health Care Index), potrošačke proizvode široke potrošnje (MSCI World Consumer Staples Index) ili energetiku (FTSE Developed Energy Index), i tako dalje.

Postoje i tematski indeksi, primjerice oni koji uključuju samo poduzeća koja godinama uzastopno isplaćuju dividende, poznate kao „dividend aristocrats“, ili pak one koje imaju velik potencijal za rast (tzv. „growth stocks“), poput indeksa Nasdaq Next Generation 100.

Kako indeks postaje „ulaganje“?

Sam po sebi indeks je samo broj – ne možete ga kupiti. No, kada investicijski fond (ETF) odluči reproducirati taj indeks, on kupuje stvarne dionice iz tog indeksa u istim omjerima. Tako vi, kupnjom jednog ETF-a, zapravo ulažete u cijeli indeks – tj. u sva poduzeća koja se u njemu nalaze.

ETF-ovi ne moraju biti ograničeni samo na dionice. Mogu pratiti i druge vrste imovine, primjerice obveznice – poput iShares Core Global Aggregate Bond UCITS ETF-a.

ETF-ovi (odnosno srodni proizvodi poput ETC-ova) mogu se koristiti i za ulaganje u fizičku imovinu poput zlata, srebra ili Bitcoina. Na taj način investitor ne mora samostalno kupovati i čuvati tu imovinu, čime izbjegava logističke probleme i rizik krađe. Umjesto toga, kroz burzovno dostupne instrumente dobiva izloženost toj imovini uz minimalne troškove i jednostavno trgovanje.

ETF, ETP, ETC – u čemu je razlika?

Samo da se kratko dotaknemo i zakonodavstva da Vas ne bi netko hvatao za riječi…

Prema europskom zakonodavstvu, točnije UCITS direktivi (Undertakings for Collective Investment in Transferable Securities) nijedna pojedinačna pozicija u ETF-u ne smije činiti više od 20% neto imovine fonda – osim u slučajevima kada je riječ o državnim vrijednosnim papirima, kada je dopušteno i do 35%.

Zbog toga se u Europskoj uniji proizvodi koji prate samo jednu robu – poput zlata, srebra ili Bitcoina – ne mogu nazivati ETF-ovima. Umjesto toga, nazivaju se ETC (Exchange Traded Commodities), iako i iskusni investitori kolokvijalno kažu ETF.

Krovni pojam koji obuhvaća sve ove proizvode je ETP (Exchange Traded Product). ETP je zajednički naziv za ETF-ove, ETC-ove i ETN-ove (Exchange Traded Notes), koji se razlikuju po vrsti imovine, strukturi i načinu izloženosti.

Prednosti ETF-ova za male investitore

1.    Diverzifikacija uz niske troškove

Umjesto da sami biramo pojedinačne dionice, što zahtijeva znanje, iskustvo i puno vremena, s jednim ETF-om možemo biti izloženi stotinama ili tisućama različitih poduzeća. Tako značajno smanjujemo rizik vezan uz propast ili loš rezultat pojedinog poduzeća ili sektora.

Na primjer, dionica UnitedHealth-a, poduzeća kojeg su mnogi investitori smatrali stabilnim i sigurnim, u posljednjih nekoliko mjeseci izgubila je trećinu svoje vrijednosti zbog nemogućnosti prognoziranja budućih rezultata od strane menadžmenta i navodnih prijevara. S druge strane, S&P 500 indeks, u kojem se nalazi i dionica UnitedHealth, danas je otprilike na istoj razini kao prije tri mjeseca (otprilike 5.900 USD), unatoč Trumpovim potezima u posljednje vrijeme. Jedino što je pad UnitedHealth-a učinio jest da je smanjio udio te dionice u odnosu na ostale u S&P 500 indeksu.

Naravno da postoje i obrnuti primjeri – pojedinačne dionice mogu narasti 30, 40% dok tržišni indeks pada – ali mene, kao dugoročnog, u ovom dijelu portfelja pasivnog investitora, više zanima sigurnost i dugovječnost ulaganja nego pronalaženje iduće dionice koja će možda eksplodirati.

2.    Jednostavnost bez potrebe za analizom

Kod ETF-ova nije potrebno analizirati financijske izvještaje, čitati vijesti o poslovanju poduzeća niti raditi složene investicijske analize. ETF automatski prati indeks koji već sadrži kvalitetna poduzeća.

3.    Mogućnost investiranja malih iznosa

Većina ETF-ova dostupna je i malim ulagačima – moguće je ulagati sa 50 ili 100 eura mjesečno. Svakom uplatom indirektno postajete dioničar svih poduzeća u indeksu, čime automatski dobivate diverzifikaciju čak i uz vrlo male iznose. Moj prvi pasivni investicijski plan investirao je 50 eura mjesečno u ETF koji je pratio S&P 500 indeks. Za 200 dolara mjesečno sam uspio dobiti izloženost na 500 najvećih američkih poduzeća, što s pojedinačnim dionicima ne bi bilo moguće. To je bila odlična odluka, ali da krećem iz početka izabrao bi ETF koji investira u poduzeća u cijelom svijetu, a ne samo u SAD.

4.    Samobalansiranje portfelja

ETF-ovi se najčešće ponderiraju prema tržišnoj kapitalizaciji. To znači da dionice koje brže rastu automatski zauzimaju veći udio u indeksu, dok one koje stagniraju ili padaju imaju sve manji utjecaj, a neke s vremenom i ispadaju iz indeksa. Na taj način naš se portfelj automatski rebalansira i prilagođava tržišnim uvjetima bez potrebe za našom intervencijom – što je iznimno praktično.

5.    Niski troškovi

Pasivni ETF-ovi imaju vrlo niske naknade za upravljanje – često ispod 0,1% godišnje. Primjerice, Vanguard FTSE All-World UCITS ETF (VUAA) naplaćuje samo 0,07% godišnje. Nasuprot tome, aktivno upravljani investicijski fondovi često imaju naknade od 1,5% i više, što dugoročno značajno smanjuje prinos zbog efekta složenog ukamaćivanja.

6.    Niže brokerske naknade i manje transakcija

Ulaganjem u svega nekoliko ETF-ova (npr. 1–5), broj transakcija koje mjesečno investitor mora provesti značajno je manji nego kada kupujemo desetke pojedinačnih dionica. Time direktno štedimo na brokerskim naknadama, što je posebno važno kod manjih portfelja gdje naknada može pojesti značajan dio prinosa. Kod Interactive Brokers-a, jedne od najpoznatijih i najpouzdanijih brokerskih platformi, minimalna naknada po transakciji iznosi 1,25 EUR. To se možda ne čini puno, ali ako kupujemo nekoliko dionica mjesečno umjesto jednog ili dva ETF-a, iznos koji moramo platiti za naknade ubrzo postane veliki udio naših mjesečnih investicija.

7.    Visoka likvidnost i fleksibilnost
I za kraj, ETF-ovi se trguju na burzi u stvarnom vremenu, što znači da ih možete kupiti ili prodati u bilo kojem trenutku tijekom radnog dana. Za razliku od nekih aktivnih fondova, ovdje nema ograničenja poput minimalnog razdoblja držanja ili čekanja na isplate. 

Zaključno

ETF-ovi su odličan alat za sve one koji žele dugoročno ulagati bez stalnog praćenja tržišta i duboke analize. Investitori koji pažljivo odaberu svega nekoliko ETF-ova – ili čak jedan kvalitetan, široko diverzificirani fond poput MSCI World ili FTSE All-World – mogu izgraditi stabilan portfelj koji ne zahtijeva gotovo nikakvo aktivno upravljanje.

Pritom, pri odabiru ETF-ova, nije dovoljno gledati samo povijesni prinos koji je neki indeks ostvario – jer onda bi svi investirali samo u bitcoin i Nasdaq 100 – treba uzeti u obzir i rizik, troškove i vlastite ciljeve.

Možda sve ovo na prvu zvuči kompleksno, ali u tome i leži najveća prednost investiranja u ETF-ove naspram investiranja u pojedinačna poduzeća: nakon što netko razumije osnovne koncepte i postavi plan, ulaganje se svodi na redovne mjesečne uplate i povremenu reviziju portfelja. Nema potrebe za stalnim analizama, nagađanjima ni vremenskim ulascima na tržište.

U idućim blogovima planiram pisati o konkretnijim pitanjima poput: Kako odabrati ETF-ove? Jesu li bolji globalni ETF-ovi ili oni koji prate američko tržište? Koja je razlika između fizičkih i sintetskih ETF-ova?

Za kraj, ako dovoljno dobro razumijete njemački, preporučam aplikaciju Buy The Dip, koju vode tri poznata njemačka finfluencera. Tamo možete besplatno pogledati video tečaj o ETF-ovima u trajanju od sat vremena, koji vas vodi korak po korak kroz postavljanje vlastitog ETF portfelja. Iskreno, sadržaj koji nude besplatno – mnogi bi na internetu naplatili stotinama eura. Inače, već dugo pratim njihov podcast i rado ga preporučam svima koji razumiju njemački jezik.